U subotu, 21.10.2023., točno sto župljana naše župe sudjelovalo je na zavjetnom župnom hodočašću „Dolinom kardinala“.
Prvo naše odredište bio je Krašić, rodno mjesto hrvatskoga blaženika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala i mučenika. Ispred župne crkve Presvetog Trojstva, kod kipa bl. Alojzija Stepinca dočekao nas je krašički župnik, vlč. Ivan Vučak, koji nas je uz pozdrave i nakon zajedničkog fotografiranja uputio prema župnoj crkvi. U samom prostoru crkve, upravitelj župe nam je ukratko ali sadržajno iznio životopis blaženog Alojzija Stepinca, osobito o onim godinama koje je blaženik proveo u svojoj rodnoj župi u vrijeme kućnog pritvora od 1951. do 1960. Na sve nas posebne dojmove ostavila je činjenica da je u toj crkvi blaženi Alojzije slavio svoju mladu misu kao i svoju posljednju misu, neposredno prije smrti.
Nakon toga, naš župnik vlč Ivica Puškadija, predvodio je sv. misu kada je u propovijedi još jednom naglasio kako je predivno biti u prostoru u kojem odiše prisutnost blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Nakon pričesti pridružio nam se domaći župnik koji nas je pozvao na zajedničku molitvu za proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim.
Slijedio je obilazak župnog dvora, prostorija u kojima je blaženi Alojzije boravio, pisao svoje propovijedi, potajno primao goste, molio za voljeni hrvatski narod i na koncu gdje je i umro.
Nakon kratke pauze, naše hodočašće nastavili smo prema Pribiću, rodnoj župi sluge Božjega kardinala Franje Kuharića.
Tamo nas je, ispred župne crkve sv. Siksta pape, dočekao domaći župnik vlč. Stjepan Dijaneš, koji nam je govorio o povijesti mjesta i župe kao i o samom kardinalu Franji Kuhariću koji u toj crkvi kršten i u njoj je slavio svoju mladu misu.
Slijedio je posjet grkokatoličkoj crkvi Blagovijesti u istom mjestu (Pribić), gdje nam je naš župnik ukratko govorio o grkokatolicima, njihovom zajedništvu s Katoličkom Crkvom kao i njihovim posebnostima (Katolici istočnog obreda).
Putovanje smo nastavili prema mjestu Sošice (Žumberak) gdje smo, nakon bogate duhovne hrane u prijepodnevnim satima, morali nahraniti i naše tijelo. Dakle, slijedio je ručak.
Poslije ručka smo hodočastili (doslovno) do vjerojatno mnogima od nas zanimljivog prizora: dviju crkvi, jedna pored druge. Jedna rimokatolička, druga grkokatolička. Tu nas je dočekao vladika Nikica Kekić, grkokatolički biskup u miru. Uveo nas je u grkokatoličku crkvu sv. Petra i Pavla u kojoj nam je govorio o povijesti grkokatolika na našim prostorima te nas je vrlo detaljno upoznao s grkokatoličkom liturgijom, odnosno s posebnostima istočkog, bizantskog (grčkog) obreda. Nakon toga nas je vladika poveo do „susjedne“ crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Poslije toga smo prošetali do samostana sestara Bazilijanki gdje smo posjetili etnografsku zbirku u kojoj se čuva razno oruđe koje su ljudi toga kraja nekada koristili u obavljanju svakodnevnih poslova na zemlji kao i raznolika i bogata nošnja toga kraja. Kroz muzej nas vodio vladika Kekić.
Nakon pozdrava s vladikom i uz riječi zahvalnosti domaćinu i prigodan dar koje je uputio župnik Ivica, krenuli smo ispinjena srca svojim kućama.
