Refleksivno-duhovni okvir Božjeg hrama Danijela Kralja
U polivalentnoj dvorani Općine Gornji Kneginec u srijedu, 19. studenoga 2025. godine u 17,00 sati održana je promocija knjige pjesama Danijela Kralja, međimurskog spisatelja mlađe generacije, kojemu je ovo već peta tiskana zbirka. O izdanju su govorili vlč. Ivica Puškadija, kneginečki župnik, kao organizator predstavljanja i Ivan Pranjić, dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, u ime nakladnika. Promociju je vodila Maja Bobek Ivanjko, a u programu su sudjelovali interpreti stihova Dragica Horvat i Lana Knok te glazbenik Nenad Gavez.
Inspiratora i pokretača susreta, vlč. Puškadiju, veže dugogodišnje prijateljstvo s pjesnikom, stanovnikom njegove bivše Župe sv. Jurja na Bregu u gornjem Međimurju. Još kao studenta kroatistike, mladi župnik angažirao je slijepog pjesnika na misnim čitanjima i pisanju priloga o župnim događanjima. Time je bitno sudjelovao u njegovoj integraciji u društveni život zajednice. Danijel Kralj, ohrabren ovim pozivima, sudjeluje kasnije na duhovnim i umjetničkim druženjima diljem Hrvatske. Kontakti i prijateljstvo nisu prestali Puškadijinim premještajem u Gornji Kneginec, naprotiv, velečasni višekratno sudjeluje na Kraljevim pjesničkim promocijama u Čakovcu, Lopatincu i konačno u svojoj novoj župi.
Župnik Puškadija govorio je o dominanti nove Kraljeve knjige, njezinom duhovnom okviru. Pjesnik se, sazrijevajući, sve više okreće ovoj tematici koristeći svoj već isprobani, a danas još izgrađeniji umjetnički instrumentarij. Bitnije od svega je, međutim, otkrivanje relacije Bog-čovjek i njezinog ugrađivanja u pjesnikov život. Kod Danijela Kralja to se manifestira u slavljenju životne radosti i afirmaciji dobrote kao ishodišta kršćanskog morala. Kao pjesnikov duhovnik, mladi župnik ga usmjerava prema najvišoj vrijednosti ovoga svijeta, izgrađujući u njemu čvrstu vjeru, svjetlo u njegovoj ovozemaljskoj tami, sprječavajući time egzistencijalno potonuće i osjećaj apsurda. Svijetli akordi Kraljevog pjesništva, na tragu ovoga odnosa, pozivaju na životni optimizam i vjeru.
U jednom trenutku vrlo osobne iskrene ispovijesti, svećenik povlači paralelu između pjesnikovog i svoga životnog iskustva, svjedočeći time kako svaki međusobni iskreni ljudski odnos ima neku svoju dublju koheziju. Stihovi pjesme Svećenik, posvećene vlč. Puškadiji, najbolje ilustriraju ovu poveznicu:
Hvala Bogu na daru svećenika
koji su izvor čiste dobrote
jer nas Gospodnjom ljubavlju hrane
i oplemenjuju naše živote!
Govoreći o Kraljevom pjesništvu, urednik knjige Ivan Pranjić osvrnuo se na njegove mladenačke uspjehe, kada je još kao petnaestogodišnjak osvojio Drugu nagradu Goranova proljeća, u osnovnoškolskoj kategoriji. Tu su i uspjesi na državnim i županijskim natjecanjima u jezikoslovlju. Odlikaš u osnovnoj školi i gimnaziji upisuje studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji također uspješno završava. Profesor Pranjić pročitao je nekoliko fragmenata iz predgovora dvama pjesnikovim knjigama njegovih sveučilišnih profesora. U Predgovoru Kraljevoj knjizi Moja radost neprolazna prof. dr. sc. Vlado Pandžić piše: … u svojim više-manje neobičnim pjesmama čvrsto poziva na otvaranje „vrata osmijehu“ za dan koji čovjeka „čeka“ .
Želio bi ovaj svijet posrećiti dobrotom i pretvoriti u prostor razumijevanja koje je blagoslovljeno „vremenom“ za osmijeh svakome ljudskom biću, stoga se može zaključiti da u hrvatskom su pjesništvu rijetki takvi uporni, širokogrudni promicatelji ljubavi prema bližnjem.
(Danijel Kralj „Moja radost neprolazna“, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu, Čakovec, 2018. str. 8.)
Prof dr. sc. Vinko Brešić u Predgovoru posljednjoj Kraljevoj knjizi piše:
„Božji hram“ zbirka je puna životne radostii stvaralačkog zanosa. Ona slavi život u njegovim svakodnevnim manifestacijama te se doima kao apel, poziv da tu radost valja neprestano dijeliti i tako je zapravo uvećavati i trajno čuvati. Ona je u isto vrijeme i znak zahvalnosti životu , njegovu Stvoritelju i svima koji su još u stanju gledati srcem. Jer, dodao bi Saint-Exuperyjev mali princ, samo se srcem dobro vidi: „Oči ne vide ono što je bitno“… (Danijel Kralj, Božji hram, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu, Čakovec, 2025. str. 6.)
Peta knjiga Danijela Kralja, najopsežnija do sada (170 stranica) izraz je kontinuiteta pjesničkog stvaralaštva ovog autora, ali i sve dublji zaokret prema duhovnim temama. Pjesnička večer u Gornjem Knegincu, nakon predstavljanja knjige, nastavljena je ugodnim druženjem uz razgovor posjetitelja i protagonista.
prof. Ivan Pranjić, autor teksta
