Konzervatorsko restauratorski radovi na zidu apside u svetištu, započeli su 19.08. 2025.g. i trajali su do 16.09.2025.g.

Prema zatečenom stanju, na zidu apside nalazilo se nekoliko sondi na kojima su se vidjeli dijelovi iluzionističkog oslika retabla oltara, odnosno nadgradnje oltara koja se nalazi iznad menze oltara. Oslik je slikan fresco secco slikarskom zidnom tehnikom što znači da je slikani sloj direktno nanošen na prosušenu žbukanu podlogu, a kao vezivo je korišteno vapneno mlijeko ili vapneni kazein.

Otkriveni fresco secco oslik je vrijedan nalaz jer je kvalitetno slikan i prikazuje cjelovito uređenje svetišta. Prije otvaranja prekrivenog dijela oslika, nije se moglo znati u kojoj je mjeri oslik sačuvan.

Konzervatorsko restauratorskim radovima trebalo je u cijelosti ukloniti slojeve preslika sa cijelog zida apside kako bi fresco secco oslik postao vidljiv. Uklanjanje se izvodilo mehanički kirurškim i zidarskim skalpelima. Nakon uklanjanja slojeva preslika kojih je bilo minimalno 5, a negdje i 6, ustanovilo se da se radi o cjelovitom osliku retabla koji je u većoj mjeri sačuvan. Slikani „retabl oltara“ stilski je kasno baroknog tipa. Oko menze oltara, na lijevoj i desnoj strani, nalaze se mramorizirani stupovi koji završavaju širokim vijencem ( arhitravom). Na arhitravu, na lijevoj i desnoj strani, nalaze se po dva anđela putta. Jadan anđeo sjedi na arhitravu, jednom rukom drži granu palme ( atribut mučeništva u smislu pobjede nad smrću), drugom pridržava špagu zastora sl.5 i 6 . Drugi anđeo lebdi iznad njega, pridržava zastor i drži svijećnjak sl.7 i 8.

„Sjedeći anđeli“ nalaze se u boljem stanju, pigment oslika je sačuvan, dok je na anđelu koji lebdi, pigment izmijenio ton u sivo/crnu, uslijed propadanja pigmenta i veziva. ( zna se dogoditi sa crvenim , ružičastim pigmentima uslijed djelovanja velike i kontinuirane količine vlage.

Cijela arhitektura oltara obavijena je zastorom, koji se od vrha spušta uz mramorizirane stupove do podnožja. Zanimljivo je da se u donjem dijelu nalazi iluzionistički slikana ograda sa trbušastim stupićima ( balustrima). Slikana ograda proteže se donjim dijelom južnog zida svetišta i na dijelu sjevernog zida svetišta prema sakristiji.

Sredina slikanog dijela retabla je jako oštećena, tako da nema podataka o osliku, ali je sigurno na tom mjestu bio prikaz titulara župe, u ovom slučaju sv. Marije Magdalene.

Gornji dio središnjeg dijela oslika oltara, završava iluzionističkim oslikom atike s bočno slikanim volutama. Na najgornjem dijelu atike, slikanom svodu niše, nalazi se oslik Duha Svetoga u obliku goluba sl. 9.

Nakon uklanjanja slojeva preslika, bilo je potrebno pregledati prionjivost žbukanog sloja i nosioca. Na više mjesta je ustanovljeno odvajanje, te je ta mjesta bilo potrebno injektirati adekvatnom smjesom kako bi se žbukani sloj ponovno prionuo uz nosioc. Također, na površini oslika bilo je mnoštvo pukotina i lakuna koje je trebalo proširiti i zapuniti kit masom. Veće lakune zapunjene su vapnenom žbukom.

Pigment fresco secco oslika izgubio je vezivno svojstvo uslijed propadanja žbukanog sloja djelovanjem vlage. Propadanje je pospješio bojani paro nepropusni nalič nanesen na zid prilikom zadnje renovacije. Kako bi se pigmentu oslika vratila prionjivost uz žbukani sloj ali i vezivnost žbukanom sloju, bilo je potrebno cijelu slikanu površinu u više navrata premazati adekvatnim konsolidantom.

Nakon radova na osliku, izvedeno je kontrolno sondiranje zidane menze oltara i zazidane prozorske niše. Radovima je ustanovljeno da su kameni dijelovi prozorske niše jako oštećeni, a djelomično i nedostaju.

Oltarna menza zidana je mješovitom građom od kamena i opeke. Prednji dio menze, zidan je ranije, dok je u kasnijoj obnovi zadnji produžen i spojen sa zidom apside. Prema izvedenim sondama na oba spoja menze i zida apside, zaključeno je da je produžetak menze vremenski zidan kada je slikan fresco secco oslik.