Vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota, najvažniji i najsvečaniji dani liturgijske godine), u našoj župi započelo je sv. misom Večere Gospodnje. Tom svetom misom na Veliki četvrtak slavi se i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Tako je u propovijedi, naš župnik vlč. Ivica, naglasak stavio na važnost molitve za duhovna zvanja, naglasivši kako bez svećenika nema euharistije, nema sakramenata. Na osobit je način potaknuo roditelje da potaknu svoje sinove da se odazovu Božjem pozivu za svećeništvo. Posebno je bio dojmljiv trenutak kada je župnik zatražio oprost od svih župljana ako je kome, u bilo čemu i u bilo kojem trenutku, učinio nešto nažao.
Stoga je i molitva vjernika bila upućena prema tome da dragi Bog čuva, štiti, potiče, hrabri i vodi našeg (i sve druge) svećenika.
Tijekom misnog slavlja, dok se pjevala „Slava“ zvonila su sva zvona, a onda su “ušutjela” i tako su šutjela do “Slave” Vazmenog bdijenja na Veliku subotu.
Za mnoge prisutne vjernike, na misi Večere Gospodnje, bila je jedinstvena prilika i dar, pričestiti se pod obje prilike – tijelom i krvlju Kristovom.
Kako je to predviđeno za Veliki četvrtak, nakon pričesti svećenik je s ministrantima, u pratnji svih prisutnih vjernika prenio Svetootajstvo na „neko drugo mjesto“, u našem slučaju je to iz dvorane bl. Alojzija Stepinca u župnu crkvu, u svetohranište koje je postavljeno na improviziranom oltaru pred slikom sv. Marije Magdalene (veći dio oltara je u konzervatorskoj radionici).
Slijedila je „Getsematska ura“, vrijeme molitve i razmatranja o Kristu, koji nas je ljubio do kraja, kako bismo i mi mogli ljubiti jedni druge.

Veliki petak, dan je kada se ne slavi euharistija, već se obredom Velikog petka spominjemo Kristove muke. Obred, koji se sastoji od tri dijela u našoj je župi započelo u 17 sati. Prvi je dio je služba riječi kojoj je prethodila tzv. „prostracija“ svećenika (svećenik se prostre pred ogoljenim oltarom i u tišini moli). Središnji dio službe riječi bilo je po ulogama čitanje izvještaja o Gospodinovoj muci koji je napisao evanđelist Ivan. Poslije čitanja Muke Gospodinove, župnik je održao kratku propovijed približivši nam trenutke Isusove patnje kako to tumače znanstvenici na temelju istraživanja „Torinskog platna“. Riječ je o platnu za koje se vjeruje da Isus nakon smrti na križu bio umotan i položen u grob. Slijedila je sveopća molitva u kojoj smo molili, kako je to predviđeno, za sve ljude.
Drugi dio obreda Velikog petka je klanjanje križu. Svećenik je unio drvo križa (raspelo) pokriveno platnom te ga je u tri koraka otkrivao pjevajući: „Evo drvo križa, na kom Spas je svijeta visio.“ Slijedilo je klanjanje križu, koji je sredstvo mučenja i smrti, no Krist je od njega učio sredstvo našega spasenja. Dok traje klanjanje, pjevaju se prijekori ili neke druge prigodne pjesme. U našoj župi, po prvi puta se pjevanjem „Puče moj“, predstavila muška vokalna, koja se okuplja neko kraće vrijeme na poticaj našega župnika.
Obredi Velikog petka završili su pričešću. Akolita, uz pratnju ministranata, donio je Svetootajstvo iz crkve, gdje se čuvalo od Mise večere Gospodnje. Nakon pričesti Svetootajstvo je svećenik ponovno prenio u crkvu na pohranu gdje ostaje do Vazmenog bdijenja. Nakon blagoslova, u potpunoj tišini, razišli smo se svojim kućama.

Na veliku subotu, preko dana, Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatrajući njegovu muku i smrt. Prigoda je bila doći u našu crkvu od jutra pa sve do večernjih sati i provesti neko vrijeme u razmatranju Gospodinovoj muci i smrti. U našoj je župi običaj da neko vrijeme stražu kod groba drže članovi DVD Kneginec. Tako je bio i ove godine, a u prijepodnevnim satima stražu su kod grobu po prvi puta čuvali naši ministranti.

Obredi vazmenog bdijenja za počeli su u 20 sati ispred pastoralnog centa, gdje je svećenik blagoslovio oganj s kojeg je, nakon što je pripravljena, upaljena uskrsna svijeća koja predstavlja uskrslog Krista i unosi se u mračnu crkvu (u našem slučaju u dvoranu pastoralnog centra) kako bi simbolizirala svjetlo koje raspršuje svaku tminu u čovjeku, najavivši to trostrukim svečanim usklikom „Svjetlo Kristovo“. Slijedio je vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći, koji je župnik otpjevao, u kojem se poziva nebo, zemlja i sva Crkva da se raduje te noći kad se „nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje.
Drugi dio vazmenog bdijenja je Služba riječi. Čitaju se starozavjetna čitanja (mi smo čuli navještaj četiriju tekstova) koji nam u obliku izvještaja ili proročkih navještaja prikazuju osnovna razdoblja povijesti spasenja (stvaranje, izlazak iz ropstva, proroci Izaija i Ezekiel). Služba riječi je bila u mraku. Nakon četvrtog čitanja i molitve koja ga slijedi, svećenik je svečano zapjevao pjesan „Slava Bogu na visini“. Sva zvona koja su šutjela od Velikog četvrtka ponovno i svečano su zvonila. Naime, ovaj je trenutak označio prijelaz iz Staroga u Novi zavjet. U dvorani su upaljena sva svjetla. Nakon zborne molitve slijedila je Poslanica i Evanđelje koje nam je približilo trenutak uskrsnog jutra kada su neke žene došle na grob i našle da je prazan. Jedna od njih bila je naša župna zaštitnica Marija Magdalena. U trećem dijelu obreda Velike subote obnovili smo krsna obećanja uz upaljene svijeće koje su bile zapaljene s one uskrsne, kada smo na poseban način molili za naše roditelje i kumove koji su upravo držeći svijeću kod našeg krštenja, koja je bila upaljena s uskrsne svijeće, obećali Bogu i zajednici da će nas odgajati u vjeri u Isusa Krista.
Nakon toga slijedila je euharistijska služba kao vrhunac slavlja vazmenog bdijenja. Sveta misa završila je pjevanjem uskrsnog himna ‘Kraljice neba’, nakon čega je župnik blagoslovio jela te svim vjernicima čestitao sretan Uskrs!

Sam dan Uskrsa bio je obilježen pomakom jednog sata naprijed, prelaskom sa zimskog na ljetno računanje. U tome, tako se poklopilo, možemo vidjeti simboliku kao da smo s nestrpljenjem, čak jedan sat ranije željeli pohitati u crkvu kako bismo se što prije susreli s uskrslim Kristom. U našoj su župi bile tri mise na Uskrs, dvije u Knegincu i jedna u Lužanu. U propovijedi je župnik istaknuo da vazmeno trodnevlje govori kako nema Uskrsa bez muke i smrti, a sve nas je ohrabrio rekavši kako je s Isusovim uskrsnućem započelo i naše uskrsnuće. Župnik se zahvalio svima koji su se uključili u pripremu slavlja Velikog tjedna: čitačima, pjevačima, orguljašicama, komentatorici, ministrantima, zvonarici, vatrogascima, članovima pastoralnom i ekonomskom vijeću i svim drugim suradnicima. Riječi zahvale bile su upućene i svima vjernicima koji su bili sudionici vazmenog trodnevlja.

„Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!“ (Ps 118)

Aleluja!
Sretan i blagoslovljen Uskrs!