vlč. Ivica Puškadija ml. Rodio se 24.02.1981. u Varaždinu od roditelja Valenta i Marije r. Žugec. Nakon osnovne škole završene u Novom Marofu, upisuje Srednju strukovnu školu u Varaždinu. Potom upisuje Katolički Bogoslovni fakultet u Zagrebu te posteje kandidat za svećenika Varaždinske biskupije. 04.02.2006. zaređen je za đakona po rukama mons. Marka Culeja, đakonski praktikum vrši u župi Marije na nebo uznesene u Močilama kod Koprivnice.

12.08.2006. zaređen za svećenika u Varaždinskoj katedrali po rukama mons. Josipa Mrzljaka pomoćnog biskupa zagrebačkog, dan kasnije slavi svoju prvu mladu misu u rodnoj župi Remetincu. Ređenik je bio prvi kojeg je zaredio za svećenika klera Varaždinske biskupije, mons. Josip Mrzljak koji je imenovan varaždinskim biskupom 20.03.2007.

Prva župa pastoralnog djelovanja kao župnog vikara bila je župa Sv. Vida Pitomača, tamo ostaje 3. godine. Područje rada radi u Srednjoj i Osnovnoj školi kao vjeroučitelj, brine se za ministrante, mlade, skuplja etnografsku zbirku koja kasnije postaje stalni postav budućem Zavičajnom muzeju. Uključuje se u zajedničke kulturne događaje na području Općine i Župe, pomaže župniku mentoru u pastoralu župe.

24.08.2009. postaje župnik župe Sv. Jurja na Bregu u Međimurju, u službu župnika svečano ga je uveo mons. Antun Perčić kancelar Varaždinske biskupije, u privremenoj crkvi dvorani Jurice Muraya u Pleškovcu, zgrada stare Općine. Naime nakon umirovljenja preč. Ivana Kozjaka koji je zbog urušenja župne crkve 04.06.2008. godine zamolio biskupa za stanje mira. Dolaskom mladog župnika Puškadije započelo je vrijeme obnove i procvat župe Sv. Juraj na Bregu kako matrijalnog djela; obnavlja se župna crkva, gradi zvonik „Orjentir Međimurja“, obnavlja se župni dvor i kapele na području župe, gradi se Pastoralni centar. Župnik Puškadija radi na duhovnoj obnovi dijeleći svete sakramente, radujući se svakom novom danu u zajedništvu sa svojim župljanima, ostavlja trag u srcima ljudi i spomenik za buduće naraštaje.

Nakon 13. godina, 28. kolovoza 2022. postaje župnik u Knegincu po dekretu sadašnjeg biskupa mons. Bože Radoša, gdje započinje svoj daljnji svećenički hod zajedno sa živom crkvom, radujući se dijeleći dobro i zlo sa svima koji su potrebni Boga. Posebnu brigu pridajući i brinući se o kulturnoj baštini-obnovi sakralnih objekata, radeći za dobro župljana i župe Kneginec.

Hvala svim župljanima i žiteljima na ljepoj dobrodošlici od dolaska za župnika do danas, započinjemo pisati novu povijest župe Kneginca, preporučam se u vaše molitve i otvorenost za suradnju svih od najmanjih do najstarijih.

Tihomir Kosec, rođen je 14. svibnja 1975. u Varaždinu. Zaređen 14. lipnja 2009. u Varaždinu. Župnik u Knegincu i predstavnik Ureda za pastoral mladih 2017-2022.

Jadranko Benjak, rođen je 18. rujna 1973. u Varaždinu, a kršten u župi “Kraljice sv. Krunice” u Remetincu. Osnovnu je školu pohađao u Novom Marofu. Nakon osmog razreda pošao je u Dječačko sjemenište na Šalati i upisao se u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju gdje je 1992. maturirao. Studij teologije je pohađao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1997. godine. Za đakona je zaređen u Varaždinu 19. listopada 1997., đakonsku je službu obavljao u župi sv. Nikole u Koprivnici. Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1998. u Varaždinu u prvoj generaciji ređenika novoosnovane biskupije. Mladu je Mise proslavio u rodnoj župi Remetinec 12. srpnja 1998. Prvo kapelansko mjesto bila mu je župa Đurđevac. Nakon godinu dana, 1999. godine imenovan je župnikom u Miholjancu i pomoćnikom u župi Virje. Godine 2000. imenovan je pomoćnikom u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Koblenzu, u Njemačkoj (biskupija Trier) i upisao je postdiplomski studij u Vallendaru, „laički apostolat“. Od 31. srpnja 2002. vrši službu župnika u Knegincu.

Krunoslav Novak, rođen je 1974. godine u Čakovcu od oca +Josipa i majke Terezije r. Hrastić. Osnovnu školu završio u Selnici 1989. godine te u Zagrebu upisuje Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, gdje je maturirao 1993. Iste godine ulazi u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i upisuje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1998. godine. Za svećenika Varaždinske biskupije zaređen je 1999. godine te je imenovan župnim vikarom u župi Nedelišće. Godine 2000. imenovan je župnikom u Knegincu, gdje ostaje do 2002. kada odlazi na studij u Rim, u Papinski hrvatski Zavod sv. Jeronima, te na Papinskom salezijanskom sveučilištu, na Fakultetu znanosti društvene komunikacije upisuje studij komunikacija.

Godine 2005. završava magistarski studij te brani magistarski rad s temom: Lik suvremenog sveca u interpretaciji produkcije Lux Vide, Hagiografski televizijski serijali o Padru Piu, Papi Ivanu XXIII, Mariji Goretti, Don Boscu i Majci Tereziji. Po završetku magistarskog ciklusa studija vraća se u Varaždinsku biskupiju, gdje osniva Ured za pastoral u medijima. Do 2008. godine vodi isti ured, redoviti je kolumnist Varaždinskih vijesti te voditelj i urednik vjerskog programa Varaždinske televizije.

Sudionik je Prvog svjetskog kongresa katoličkih televizija u Madridu 2006. godine. Od 2007.-2009. član je Odbora Hrvatske Biskupske Konferencije za sredstva društvenih komunikacija. 2008. godine ponovo odlazi u Rim i na Papinskom salezijanskom sveučilištu, na Fakultetu znanosti društvene komunikacije upisuje doktorski studij iz smjera mediji za zajednicu.

Zvonimir Rabuzin. Rođen je 10. listopada 1949. u Ključu, od oca Valenta i majke Katarine r. Jenkač. Osnovnu školu je završio u Ključu i Novome Marofu. Dolaskom u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagreb pohađao je Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika gdje je i maturirao 1969. godine. Odmah je na jesen započeo studij fi lozofi je i teologije u Zagrebu. Za svećenika ga je 1975. godine u Rimu zaredio sv. Oca Pavao VI., prigodom Svete Godine. Nakon završene pastoralne godine, u jesen 1976., imenovan je kapelanom u Ludbregu i tu je bio preko tri godine, pretežno u službi vjeroučitelja

Dne 1. prosinca 1979. postaje upraviteljem župe Sv. Petar Čvrstec kod Križevaca. Župnikom župe Kneginec postao je 15. rujna 1983. godine. Godine 1999. imenovan je dekanom Varaždinsko-topličkog dekanata i prebendarom Varaždinskog kaptola. Umro je 2. rujna 2000. godine i pokopan na kneginečkom groblju. Posmrtni ostaci su mu kasnije preneseni u groblje rodne župe Oštrice.

Stjepan Prizl. Rodio se 8. prosinca 1910. godine od oca Stjepana i majke Ljubice, u Marčanu, župa Vinica. Nakon pučke škole, u želji da postane svećenik, započeo je gimanziju u Zagrebu, na Kaptolu, a posljednje razrede završio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati. Nakon završenog teološkog studija bio je 1934. godine zaređen za svećenika po rukama zagrebačkoga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca. Prva župa u njegovu svećeničkome djelovanju bila je Ivanec gdje ostaje do pred Božić 1935. godine i tada je imenovan upraviteljem u Kamenici gdje je ostao sve do 1965. godine kada je imenovan župnikom u Knegincu. Župom Kneginec je upravljao tijekom osamnaest godina, potom je još godinu dana ostao u Knegincu kao umirovljeni svećenik, a slijedeće 1985. godine odlazi u Dom za starije i nemoćne svećenike u Zagrebu. Umro je 1. travnja 1997. godine i pokopan na kneginečkom groblju.

Julije Kriško. Rodio se 19. studenoga 1913. godine u Varaždinu od oca Julija i majke Ane r. Prester. Nakon pučke škole polazio je u rodnome gradu gimnaziju te je 1935. godine položio ispit zrelosti. Teološki studij polazi u Zagrebu, službe i red đakonata je primio u Sarajevu, a 23. prosinca 1939. godine sakrament sv. Reda primio je po rukama zagrebačkoga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca. Učio je strane jezike (njemački, francuski, talijanski i ruski te se bavio pravim i konzervatorskim studijem. Bio je tajnik Misijske pisarne, dušobrižnik u uršulinskom konviktu u Zagrebu, a potom subsidijar u rodnoj župi Sv. Vida u Varaždinu. Kako je župnik varaždinski Mihovil Kanoti bio na robiji, osuđen od komunističkih vlasti, upravljao je župom Sv. Nikole u Varaždinu, od 1. listopada 1945. do 1949. godine. Potom je službovao u crkvi cjelodnevnoga klanjanja pred Presvetim – Corpus Domini u Zagrebu. Tijekom kraćih razdoblja službovao je u Martijancu, ponovno u Varaždinu te na Mariji Bistrici, Konjščini i Hrašćini. Župom Kneginec je upravljao od 1962. do 1965. godine. Kao član Republičke komisije za crkvene spomenike kulture u Hrvatskoj mnogo je doprinio obnovi naše vrijedne sakralne baštine, a također je uređivao povijesne knjižnice kod Isusovaca, franjevaca i u svetištu Mariji Bistrici. Umro je 11. prosinca 1985. godine u Čakovcu, a sutradan je pokopan na varaždinskome groblju.

Rudolf Gabršak, rođen je 6. ožujka 1888. godine u Podgori, župa Tuhelj. Za svećenika je zaređen 24. ožujka 1912. godine. Kao mladomisnik došao je u Čazmu za kapelana, a tri godine kasnije u istoj službi u Jamnicu Pisarovinsku. U prosincu 1918. godine imenovan je kapelanom u Štrigovi, a početkom ožujka 1919. u Tuhlju i tu ostao do 1925. godine. Od 1925. do 1929. godine upravlja župom Vinagora, a u travnju 1929. godine imenovan je župnikom u Knegincu. Tu je radio sve do umirovljenja, 1961. godine. Umro je 25. listopada 1963. godine u Varaždinu.

Mirko Novak, svećenik i skladatelj, (1879.–1928.). Rodio se u Varaždinu 2. studenoga 1879. godine u obitelji Antuna i Marije r. Tišler. Pučku školu pohađao je u Varaždinu, a isto tako i gimnaziju do šestog razreda, potom je nastavio u Zagrebu te 1898. položio ispit zrelosti na Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon gimnazije započeo je četverogodišnji teološki studij. Vrlo brzo Novak je bio uključen u pjevačko društvo zagrebačkih bogoslova “Vijenac”, a akademske godine 1901./02. bio izabran za predsjednika toga društva. Sakramenat Svetoga Reda podijelio mu je nadbiskup zagrebački dr. Juraj Posilović u zagrebačkoj katedrali 20. srpnja 1902. godine. S kolegom Filipom Hajdukovićem bio je poslan na studij glazbe u njemački Regensburg. Nakon završenoga studija glazbe, u jesen 1904. godine Mirko Novak bio je poslan za kapelana u zagrebačku župu sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu i tu je ostao sve do 1914. godine. S vjeroučiteljem Milanom Zjalićem i Filipom Hajdukovićem, 1906. godine pokreće “Sv. Ceciliju”, časopis za promicanje crkvene glazbe. Skladao je velik broj pjesama, misa, litanija, a vrlo poznata njegova crkvena pjesma je “O, Marijo mila mi sada smo tuj”.

Nakon desetogodišnjega služenja u zagrebačkoj župi sv. Marka kapelan Mirko Novak, na nagovor svoje rodbine i prijatelja, podnio je molbu za župu Kneginec. U jednom broju Sv. Cecilije o glazbenom životu župe Kneginec piše: “Kod mene pjeva sve, veliko i malo, staro i mlado. Ta od nas su daleko poznati Kneginčani kao ‘mužikaši’. – U svakoj kući najdeš ‘bajs’, gusle ili tamburu”, potom navodi crkvene pjesme te na koncu članka s ponosom iznosi sljedeće: “Mimo tih pjesmica djeca mi odgovaraju ‘responzorije’ točno po koralu uz tihu pratnju orgulja. Kako je moja crkva malena i obično prenatrpana vjernicima, a zrak je gust, to mi se čini, kad djeca odgovaraju responzorije, kao da sam u katedrali zagrebačkoj u koru, a odgovori dolaze iz daleka, iz visine poput pjeva angjeoskoga.”

Nije dugo čekao pjev i zvuk anđeoske trublje da se preseli s ovoga svijeta u vječnost, a ni pedeset godina nije doživio. Ta je vijest mnoge rastužila i iznenadila. Nakon kratke bolesti, umro je 12. prosinca 1928. godine, a pokopan je 14. prosinca na Gradskome groblju rodnoga mu Varaždina.

U oporuci je župnik Mirko Novak odredio da se čitava njegova glazbena ostavština pohrani u arhiv Društva sv. Cecilije što su njegovi bližnji i učinili.

Franjo Đurđina (Gjurgjina), rođen je u Varaždinu 30. kolovoza 1849. godine, za svećenika je zaređen 1872. godine. Kapelansku službu je vršio u slijedećim župama: Osekovo, Legrad, Kalnik, Križ, Ludina, Kraljevec i Voća. Župu Kneginec je preuzeo 28. rujna 1882. godine, a u stanje mira otišao je 1. studenoga 1913. godine, kada mu je bilo 65 godine života. Bio je vrlo zauzet svećenik, kako na području materijalne obnove crkvenih i župno-gospodarskih objekata, uredio župnu knjižnicu, a također bio dobar glazbenik te je 4. veljače 1885. godine sam uglazbio pjesmu u čast sv. Mariji Magdaleni, a tekst je zapisao u župnu spomenicu. Umro je 17. rujna 1924. godine. “Bavio se knjigom, te je priopćio više pjesmica u “Danicu” i u “Katoličkom listu”.

Aleksandar Mlinarić, rođen je u Varaždinu 17. ožujka 1837. godine, a za svećenika je zaređen 1860. godine. Prije nego je imenovan župnikom u Knegincu vršio je službu kapelana u župi Sv. Ilija Obreš. Župom Kneginec je upravljao od 1869. do 1882. godine. Umro je 29. lipnja 1882. godine i pokopan na župnome groblju.

Emerik Andrašević, rođen je 22. kolovoza 1800. godine u Zagrebu, za svećenika je zaređen 1823. godine, kapelansku službu tijekom 10 godina vršio je u Varaždinu u župi sv. Nikole, a potom je premješten u župu sv. Martina u Voću te je 1. srpnja 1834. godine imenovan župnikom u Knegincu. Kao kneginečki župnio bio je prisjednik sudbenoga stola Varaždinske županije. Umro je u Knegincu 14. srpnja 1869. godine.

Zadnji kapelan župnika Kobbea, Mihael Rožman nastavio je svoju kapelansku službu i u vrijeme novoga župnika Andraševića sve do kolovoza 1834. godine. Nakon Rožmana bili su slijedeći kapelani: Ivan Avaić (Havaić) (VIII.1835.-VIII.1837.), Ivan Čunčić (IX.1837.-X. 1840.), Mihael Regvath (XI.1840.-VIII.1842.), Matej Čoček (IX.1842.-XI.1843.), Vjenceslav Ferenc (XII.1843.-VI.1844.), Ljudevit Jelenčić (X. 1844.-X.1845.), Josip Feletar (XI.1846.-III.1847.), Rudolf (Radoslav) Šantek (XI.1847.-III.1849.), Stjepan (Krunoslav) Lahonjek (X.1849.-IV.1851.) i kao posljednji kapelan kneginečke župe bio je Josip Zadravec (III.1852.-VI.).

Ivan Nep. Kobbe, rođen je oko 1781. godine, za svećenika je zaređen 1804. godine, u župi Križovljan je vršio službu župnika do 30. kolovoza 1825. godine kada je preuzeo upravu župe Kneginec, pasve do 21. svibnja 1834. godine kad je umro i pokopan u Knegincu. Župi je ostavio dva vinograda, jedan na Banjščini, a drugi na Malom vrhu.

Prvi Kobbeov kapelan bio je Pavao Blagus (IX. 1825.-X), potom Josip Mlakar (XI. 1825.-VI. 1829.), Matija Magulec (VII. 1829.-XI. 1830.), Josip Dečko (XII. 1830. – I. 1832.), Franjo Lukšić (II. 1832.-VIII. 1833.), te Mihael Rožman (X. 1833.-V.1834.), a od lipnja do kolovoza 1834. vršio je službu upravitelja župe.

Ignacije Šantek. Rođen je u Varaždinu. Za župnika u Knegincu došao je 17. veljače 1824. godine iz župe Križovljan gdje je vršio službu kapelana. Nije dugo ostao u Knegincu, “radi neslaganja”, te se već 20. kolovoza 1825. godine zamijenio za župe sa križovljanskim župnikom Ivanom Kobbeom. Umro je 28. studenoga 1846. godine u Križovljanu i pokopan u grobnici ispred glavnoga oltara župne crkve sv. Križa u Križovljanu.

Kapelanom u Knegincu mu je bio Danijel Prusac (XI. 1824.-VIII. 1825.).

Leopold Černohorsky. Rođen je 1793. godine u Varaždinu gdje je završio tzv. gramatičke škole i gimnaziju, a filozofiju i teologije je studirao u Zagrebu te je 1815. godine bio zaređen za svećenika. Upravljao je župom Kneginec od 7. rujna 1819. do 10. siječnja 1824. godine kada je umro i pokopan na kneginečkom groblju. U 31. godini ugasio se život mladoga svećenika Leopolda, a razlog je bio vrlo česta i teška poboljevanja.

U vrijeme kratke župničke službe Černohorskoga bila su dva kapelana, od studenoga 1820. do siječnja 1824. godine bio je Josip Rizman, a tijekom siječnja i veljače 1824. bio je Jakob Lipić koji je kratko vrijeme, do dolaska novoga župnika bio župni upravitelj.

Ivan Benetić. Rođen oko 25. prosinca 1787. godine u Varaždinu gdje mu je otac Ivan, vršio službu gradskoga konzula. Za svećenika je zaređen 1811. godine. Prije stupanja u službu župnika u Knegincu bio je kapelan u župi Maruševec. Župu Kneginec je preuzeo 3. listopada 1812. godine, a 1819. godine premješten je istoj službi u župu Gornja Rijeka i tu je službovao sve do svoje smrti. Umro je 28. ožujka 1855. godine.

U vrijeme župnika Benetića bili su slijedeći kapelani: Antun Krešić (IX. 1813.-IV.1814.), Mirko Kraljić (V.-1814.-XI.) i Leopold Černohorsky od lipnja 1815. do rujna 1819. godine kada ga je i naslijedio.

Ivan Mauricije (Mavro) pl. Končić (1751.-1812.). Rođen je 1751. godine u mjestu Marinci, župa Mihovljan, u obitelji Ivana i Ane r. pl. Večković. Stupio je u red sv. Pavla hrvatske provincije i kao retor položio je 22. listopada 1773. godine redovničke zavjete. U varaždinskome samostanu vršio je službu propovjednika. Ukinućem pavlinskoga reda, 1786. godine, kao bivši pavlin (ex-paulin), započeo je s radom na župi. Biskup Vrhovacimenovao ga je 19. rujna 1789. godine prvim župnikom novouspostavljene župe Sv. Marije Magdalene u Knegincu. Do konca svoga života vršio je tu službu te je 17. rujna 1812. godine u Knegincu i umro te pokopan u župnoj crkvi.

Pod kraj životnoga puta i Končićeve župničke službe u Knegincu župa je počela primati i duhovne pomoćnike ili kapelane. Prvi poznatikapelan kneginečki bio je Josip Brez (IV.-1809.-VIII.), potom od prosinca 1809. do listopada 1812. godine Josip Osterc.