Svečano proslavljeno Stepinčevo u župi Kneginec
Blagdan blaženog Alojzija Stepinca, kardinala i mučenika te suzaštitnika Župe sv. Marije Magdalene u Knegincu, svečano je proslavljen misnim slavljem u utorak, 10. veljače. Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je, kao i središnje misno slavlje na sam blagdan, predvodio župnik vlč. Ivica Puškadija.
Tijekom trodnevnice vjernici su se okupljali uz oltar posvećen Blaženiku, gdje su zajednički molili litanije i razmatrali o njegovoj duhovnoj ostavštini. U svojim propovijedima vlč. Puškadija isticao je Stepinčevu nepokolebljivu vjernost Kristu i Crkvi, njegovu moralnu postojanost te svjedočanstvo kako ostati dosljedan i pravedan u najtežim povijesnim okolnostima.
U uvodnim mislima prvoga dana trodnevnice, župnik je podsjetio na Stepinčevu poruku: „Bez Boga nema pravog mira ni u srcu čovjeka, ni u narodu.“ Blaženik nas potiče da budemo ljudi savjesti, ohrabrujući riječima: „Savjest je najsvetije mjesto čovjeka. Nju se nikada ne smije pogaziti.“
Govoreći o Blaženikovoj žrtvi, župnik se osvrnuo i na stradanja brojnih svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova nakon Drugoga svjetskog rata, zapitavši vjernike jesmo li zaboravili njihovu patnju. U nadahnuću biblijskim čitanjem o kralju Salomonu, pozvao je prisutne da promisle što traže od Boga – olakšanje životnih teškoća ili dublju vjeru i mudro, vjerno srce.
Bl. Alojzije Stepinac, kako je istaknuo propovjednik, bio je čovjek molitve, istine i savjesti. U vremenima zbunjenosti i progona nije šutio, nije mrzio, već je svoj narod vodio istinitošću i vjerom u Boga, svjestan da pastir mora ostati uz svoje stado, čak i kad to znači nositi križ.
Posebno je istaknuto i sjećanje na 1936. godinu, kada je tadašnji nadbiskup Stepinac posjetio Župu Kneginec prigodom podjele sakramenta svete Potvrde, čime se dodatno produbljuje duhovna povezanost Blaženika i župne zajednice.
Drugoga dana trodnevnice, na Nedjelju svjetskog dana braka, župnik je istaknuo Stepinčevu obranu dostojanstva braka i obitelji. Podsjetio je na njegov stav da nema zdrave Crkve ni zdravog društva bez zdravih obitelji, koje je nazivao „malim crkvama“ – mjestima gdje se vjera prenosi ne samo riječima, nego svakodnevnim životom.
Na sam blagdan Stepinčeva, vlč. Puškadija u propovijedi je oslikavao životni put Blaženika, naglasivši kako je tiho i dostojanstveno podnio nepravednu osudu na montiranom procesu, nakon kojeg su uslijedile godine zatočeništva u Lepoglavi i potom kućnog pritvora u Krašiću. Stepinčev život bio je obilježen patnjom, ali još više utjehom. Nije odbacio križ, nego mu je dao dublji smisao. Njegova hrabrost nije bila prkosna ni agresivna, nego postojana i blaga. Branio je istinu bez mržnje, Crkvu bez kompromisa, a čovjeka bez obzira na narodnost i uvjerenje.
U zaključku propovijedi, župnik je vjernike pozvao da ne ostanu samo u divljenju Blaženiku, već da mu se s povjerenjem obraćaju kao svome zagovorniku u nebu. Homiliju je završio molitvom da nas njegov zagovor učini hrabrim, mudrim i postojanim vjernicima – onima koji znaju kome pripadaju i za što žive.
Tijekom misnog slavlja na oltaru su bile izložene moći Blaženika koje su vjernici nakon mise mogli dotaknuti te u tišini izmoliti osobnu molitvu blaženom Alojziju Stepincu.
